Borisav Stanković

Velikan srpskog realizma
Borisav Stanković, jedan od najznačajnijih predstavnika realizma u srpskoj književnosti, rođen je 1876. godine u Vranju. Budući da je rano ostao bez roditelja, brigu o dečaku preuzela je njegova baba po ocu, Zlata, a njen život i priče o starim vremenima kasnije će mu biti inspiracija za mnoga dela.
Detinjstvo i školovanje u Vranju i Nišu
U rodnom gradu završio je osnovnu školu i sedam razreda gimnazije, a osmi razred u Nišu gde je i maturirao. Ekonomski odsek Pravnog fakulteta u Beogradu upisao je 1896. godine.
Porodične tragedije i teški životni uslovi
Iste godine, kao student prve godine prava, ostaje i bez babe Zlate. Zbog materijalnih neprilika, dve godine kasnije prodaje porodičnu kuću u Vranju lokalnom svešteniku. Kuća je danas Muzej Bore Stankovića i nalazi se u Baba Zlatinoj ulici.
Tokom studiranja izdržavao se radeći kao praktikant u Državnoj štampariji, Ministarstvu prosvete i Ministarstvu spoljnih poslova.
Brak i porodični život
Borisav Stanković diplomirao je 1902. godine. Iste godine venčao se sa Angelinom Milutinović, uglednom Beograđankom iz svešteničke porodice sa kojom je imao tri kćerke.
Rad u državnoj službi i boravak u inostranstvu
Godine 1903. dobija stipendiju Ministarstva prosvete i godinu dana boravi u Parizu. Po povratku u Beograd radi kao službenik na železničkoj stanici, kao poreznik, a zatim osam godina i kao kontrolor državne trošarine u Bajlonijevoj pivari. Godine 1913. ponovo prelazi u Ministarstvo prosvete.
Prvi svetski rat i povlačenje sa srpskom vojskom
Po izbijanju Prvog svetskog rata kao referent Crkvenog odeljenja Ministarstva prosvete i vera zajedno sa srpskom vladom povlači se u Niš, ratnu prestonicu Srbije. Pred austrougarskom i bugarskom ofanzivom srpska vlada i vojska prinuđene su da se evakuišu i iz Niša, a Stanković je tom prilikom bio zadužen za prenos moštiju Stefana Prvovenčanog do Pećke patrijaršije. Odatle je, januara 1916, stigao u Podgoricu.
Zarobljeništvo i život u okupiranom Beogradu
Tu ga zarobljava austrougarska vojska i internira u Derventu odakle se, kad je pušten na slobodu 1916. godine, vratio u Beograd gde je svojim književnim i novinarskim radom, pišući kratke zapise i reportaže o životu u okupiranom Beogradu, pokušavao da prehrani porodicu.
Zbog saradnje i pisanja za Beogradske novine do smrti će nositi mučan teret moralne osude.
Smrt i nasleđe Borislava Stankovića
Preminuo je razočaran i usamljen u Beogradu 1927. godine. Sahranjen je na Novom groblju.




